Vjeverice su poznate po tome što sakupljaju i zakopavaju orahe, lješnike i sjemenke kako bi imale dovoljno hrane tokom hladnijih mjeseci. Međutim, njihova sposobnost pamćenja mnogo je zanimljivija nego što se na prvi pogled čini.
Pojedine vrste vjeverica prave veliki broj skrovišta na različitim mjestima, a kasnije uspijevaju da pronađu značajan dio svoje sakrivene hrane. Umjesto da sve zalihe ostave na jednom mjestu, često ih raspoređuju na više lokacija, čime smanjuju rizik da ostanu bez hrane ako neko otkrije njihovo skrovište.
Naučnici su utvrdili da se vjeverice prilikom pronalaženja zaliha oslanjaju na prostorno pamćenje, miris i poznavanje okoline. Ipak, nije tačno da svaka vjeverica može precizno pronaći baš svaki plod koji je zakopala.
Posebno su zanimljive sive vjeverice, koje mogu koristiti različite strategije skladištenja hrane. Ponekad čak prave lažna skrovišta, pretvarajući se da zakopavaju plod dok ga zapravo zadržavaju ili odnose na drugo mjesto. Takvo ponašanje može otežati drugim životinjama da im ukradu zalihe.
Njihova aktivnost ima važnu ulogu i u prirodi. Vjeverice ne pronađu uvijek sve plodove koje sakriju. Neki od njih ostanu u zemlji i, ako su uslovi povoljni, mogu proklijati i izrasti u nova stabla.
Na taj način ove male životinje nesvjesno učestvuju u obnavljanju šuma i širenju pojedinih biljnih vrsta.
Zanimljivo je i to da sposobnost pamćenja prostora nije važna samo za pronalaženje hrane. Ona pomaže vjevericama da se snalaze u svom staništu, prepoznaju sigurna mjesta i efikasnije izbjegavaju opasnosti.
Priroda je razvila različite načine preživljavanja, a vjeverice su odličan primjer kako pamćenje i snalažljivost mogu biti presudni za opstanak.
Jeste li znali da vjeverice koriste prostorno pamćenje kako bi pronalazile svoja skrovišta hrane?
