Ajkule su među najuspješnijim morskim predatorima, a jedan od razloga za to jesu njihova izuzetno razvijena čula. Pored mirisa, vida i sluha, posjeduju i posebno čulo koje im omogućava da registruju veoma slaba električna polja koja stvaraju druga živa bića.
Ova sposobnost naziva se elektrorecepcija. Ajkule imaju posebne senzorne organe poznate kao Lorencinijeve ampule, koji se nalaze u sitnim porama na području glave i njuške.
Zahvaljujući tim organima, mogu da otkriju električne signale koje proizvode mišići i nervni sistem drugih životinja. To im pomaže da pronađu plijen čak i kada je skriven ispod pijeska ili se nalazi u mutnoj vodi, gdje vid nije naročito koristan.
Zamislite ajkulu koja pliva iznad morskog dna i ne može jasno da vidi ribu zakopanu u pijesku. Ipak, zahvaljujući osjetljivim receptorima, može da registruje slabe električne signale njenog tijela i preciznije odredi gdje se nalazi.
Ovo čulo nije korisno samo za lov. Naučnici smatraju da električni receptori mogu pomoći ajkulama i u orijentaciji, naročito u kombinaciji sa drugim čulima i sposobnošću registrovanja Zemljinog magnetnog polja.
Zanimljivo je da ljudi takođe proizvode električne signale u nervima i mišićima, ali nemamo prirodne senzorne organe koji bi nam omogućili da ih na ovaj način opažamo u okolini.
Iako se često predstavljaju kao bezosjećajni i jednostavni predatori, ajkule imaju veoma složen nervni sistem i niz specijalizovanih prilagođavanja koja su se razvijala milionima godina.
Njihova sposobnost elektrorecepcije pokazuje koliko životinjska čula mogu biti drugačija od ljudskih i koliko toga postoji u prirodi što mi ne možemo neposredno da osjetimo.
Jeste li znali da ajkula može da otkrije električne signale skrivenog plijena čak i kada ga ne vidi?
