Književnost je za neke poziv, za druge način da razumiju svijet, a za Mirjanu Đapo ona je neraskidivo povezana sa životom. Književnica, profesorica, priređivač, lektor i recenzent, iza sebe ima 21 objavljenu knjigu, a njeno stvaralaštvo obilježili su brojni čitaoci, priznanja i književni susreti.
U novom izdanju rubrike „Brzih 10“, Mirjana Đapo govori o odnosu života i knjige, inspiraciji, pisanju, radu sa učenicima, svom književnom stvaralaštvu, romanu „Elysion“, ali i o tome šta bi poručila mladima koji tek žele da zakorače u svijet književnosti.
1. Knjiga ili život – šta Vas je više naučilo?
“Te dvije stvari ne mogu razdvojiti jer jedno drugo dopunjuje. Iz knjiga crpim smjernice za življenje, a život me, opet, inspiriše da o različitim temama pišem. Možda životu, ipak, dajem prednost jer nas često demantuje, ako smo idealisti, i navodi na preispitivanje.”
2. Koja Vaša knjiga Vam je danas najbliža srcu?
“To je teško odgovoriti. Svi koji pišu znaju da su nam vlastite knjige kao djeca. To bi bilo kao da vas pitaju koje vam je od djece koju ste rodili draže. „Elysion“ me je trasirao kao književnika i učinio poznatom, ali su sve moje knjige, do sada njih 21, dio mene – moje duše i emocija, i nijednoj ne dozvoljavam da bude na čelu.”
3. Da možete ponovo napisati samo jednu knjigu – koja bi to bila?
“Opet – nemoguć izbor. Knjige pišu nas, ne mi njih. Da se nisu nametnule, ne samo kao ideja već kao potreba, ne bi ugledale svjetlost dana. Ako baš moram da napravim izbor, izdvojiću prozu „Hoću da zaboravim“, jer je dnevnik života nas Đapo i ostaće našim potomcima.”
4. Odakle najčešće dolazi Vaša inspiracija?
“Ljudi skloni pisanju nemaju problema sa inspiracijom. Jedna sam od njih i nikad nisam posegnula za pisanjem dok se tema koja me je okupirala nije sama nametnula i skoro me natjerala da o tome pišem. Nekada prevagne emocija, nekada važnost teme, a često kroz to pisanje ispliva satirični stav prema vremenu i društvu u kojem živimo.”
5. Šta je teže – napisati prvu rečenicu ili posljednju?
“Meni kao piscu ni početak ni kraj nisu teški jer u startu znam o čemu ću pisati i na koji način, a znam i kako ću završiti. Teža je razrada jer vam se uvijek čini da ste nešto preskočili i da se nešto moglo izostaviti.”
6. Koliko se profesorica Mirjana razlikovala od književnice Mirjane?
“Ni Mirjanu Đapo književnicu i Mirjanu Đapo profesoricu suštinski ne možete razdvojiti. Moji učenici, skloni ljubavi prema književnosti, pratili su me kroz školovanje i danas to čine. Nudila sam im vlastiti stav, ali i davala slobodu da imaju svoj, čak i po cijenu da se razilazimo. Jedan broj talentovanih učenika sami su književnici i time se ponosim.”
7. Da li danas više volite pisati ili čitati?
“I danas puno čitam i svake godine objavim novu knjigu. Dosta sam angažovana kao priređivač, lektor i recenzent drugih autora, pa čitanje i pisanje uvežem.”
8. Koju biste svoju knjigu preporučili nekome ko Vas prvi put čita?
“Voljela bih da to bude „Elysion“, ne samo zato što je to moja najprevođenija knjiga, sa više izdanja, već zbog toga što je to neka vrsta vodiča – priručnika za lakše prihvatanje života, jer je on satkan od JINA I JANGA – bijelo u crnom i crno u bijelom. Jedino tako nećemo biti u sukobu sa sobom i svijetom.”
9. Koji Vam je trenutak iz književnog stvaralaštva ostao posebno u lijepom sjećanju?
“Opet je taj trenutak vezan za roman „Elysion“ i dodjelu jednog od najvećih priznanja – Zlatne značke Kulturno-prosvjetne zajednice Srbije. Za mene je to krupno priznanje jer sažima doprinos mom kvalitetnom radu u profesiji i kulturi ovih prostora.”
10. Šta biste poručili mladima koji danas žele postati pisci?
“Budući novi, mladi pisci – puno čitajte, memorišite ono što vas emotivno i na druge načine dotakne i probajte da pišete male eseje. Tako ćete izgraditi vlastiti stav, a u nekoj fazi prevazići okvire pročitanog i postati svoji – autentični pisci.”
KNJIŽEVNOST KAO NAČIN ŽIVOTA
Razgovor sa Mirjanom Đapo još jednom pokazuje koliko su životno iskustvo, čitanje i stvaralaštvo međusobno povezani. Za nju knjige nisu samo napisane priče, već dio ličnog iskustva, emocija i pogleda na svijet.
Od prvih ideja koje se same nametnu, preko dugog procesa razrade, pa sve do susreta sa čitaocima i priznanja za rad, književni put Mirjane Đapo obilježen je kontinuiranim stvaranjem. Njena poruka mladim piscima jednostavna je, ali važna – čitati, pamtiti ono što nas dotakne, razvijati vlastiti stav i, na kraju, pronaći sopstveni, autentični glas.
📸 Uskoro vas očekuje novo izdanje, ovoga puta sa jednim mladim i perspektivnim fotografom.
Pratite nas.
