U novom izdanju rubrike „Brzih 10“ portala Naše Brčko upoznajemo Arijanu Okuku, bivšu odbojkašicu koja je igračko iskustvo zamijenila izazovima sportskog menadžmenta. Godine provedene na terenu naučile su je disciplini, odgovornosti i istrajnosti, a danas ta znanja primjenjuje u radu sa sportistima i izgradnji njihovih karijera. Kao sportski menadžer koji tokom sezone prati više od 300 igrača, Arijana dobro poznaje izazove profesionalnog sporta, ali i značaj povjerenja, poštenog odnosa i podrške mladim talentima. U razgovoru za Naše Brčko govori o odbojkaškim uspomenama, razlikama između života igračice i menadžera, potencijalu Brčkog i planovima za budućnost.
1. KAKO BISTE DANAS OPISALI ARIJANU OKUKU – BIVŠU ODBOJKAŠICU ILI MENADŽERA?
„Žena, majka i kraljica! Svestrana sam i prilično zauzeta, sa mnogo obaveza. Danas je moj život ispunjen različitim izazovima i odgovornostima, a sportski put koji sam prošla ostavio je veliki trag na mene. Iako više nisam aktivna igračica, odbojka je i dalje važan dio mog života, samo što joj danas pristupam iz drugačije perspektive.“
2. ŠTA VAM JE ODBOJKA DONIJELA, A ŠTA UZELA?
„Odbojka me je naučila disciplini, odgovornosti i samopouzdanju. Kroz sport sam mnogo sazrela i naučila da se za uspjeh treba boriti. Nisam sa svojom generacijom prolazila sve korake postepeno, jedan po jedan, nego sam često preskakala po tri stepenice. To je zahtijevalo dodatno prilagođavanje, ali me je istovremeno naučilo da se brzo snalazim i prihvatam nove izazove. Sport mi je mnogo dao i oblikovao me kao osobu.“
3. KOJI TRENUTAK IZ IGRAČKE KARIJERE NIKADA NEĆETE ZABORAVITI?
„To je 2010. godina, kada sam proglašena za najbolju igračicu utakmice u kojoj smo osvojili Kup Republike Srpske u Mokrom, protiv ekipe sa Pala. Prešla sam iz Gacka u tadašnje Jedinstvo i odmah došla do tog priznanja. Taj trenutak mi je ostao posebno urezan u sjećanje, jer predstavlja jednu od lijepih potvrda da se trud i rad isplate. Naravno, ništa od toga ne bi bilo moguće bez tadašnjeg Jedinstva i ljudi koji su bili dio te priče.“
4. KOLIKO VAM ISKUSTVO PROFESIONALNE ODBOJKAŠICE DANAS POMAŽE U MENADŽERSKOM POSLU?
„Posao sportskog menadžera veoma je težak, ali je mnogo lakše kada ste i sami prošli kroz život profesionalnog sportiste. Znam kako igrač razmišlja, sa kakvim se pritiscima suočava i koliko je važno imati nekoga ko razumije njegove potrebe. Zbog tog iskustva lakše prihvatam i razočaranja, jer znam da se ne može uvijek sve odvijati onako kako smo zamislili. Važno je nastaviti dalje, tražiti rješenja i ne odustajati. Vjerujem da je i pad dio leta, jer nas upravo teške situacije često nauče najviše.“
5. ŠTA JE NAJTEŽE U POSLU SPORTSKOG MENADŽERA?
„Najteže je uvjeriti ljude da ćete svoj posao raditi pošteno i da vam je zaista važno da sportista bude zadovoljan i srećan saradnjom sa vama. Izgradnja povjerenja zahtijeva vrijeme, iskrenost i mnogo truda. Nije dovoljno samo pronaći klub, već je potrebno razumjeti potrebe igrača, njegove ambicije i očekivanja, a zatim zajedno tražiti najbolje rješenje za njegovu karijeru. Za mene je najvažnije da sportista zna da ima nekoga ko će se iskreno zalagati za njega.“
6. DA LI JE LAKŠE BITI IGRAČ ILI MENADŽER?
„Mnogo je lakše biti igrač! Dok sam igrala, razmišljala sam prvenstveno o sebi, svom treningu, napretku i utakmicama. Danas je potpuno drugačije, jer tokom čitave sezone pratim više od 300 igrača. Svaki od njih ima svoje planove, želje, probleme i očekivanja, a moj zadatak je da sve to ispratim i pronađem najbolja moguća rješenja. To je velika odgovornost i zahtijeva mnogo vremena, posvećenosti i strpljenja.“
7. KOLIKO JE TEŠKO MLADOM SPORTISTI NAPRAVITI OZBILJAN ISKORAK IZ BIH?
„Ako ste primijetili, danas je mladim igračima nešto lakše da odu u inostranstvo nego što je to ranije bio slučaj. Ipak, smatram da je kvalitet opao i da je sve teže pronaći velike talente. To ne znači da mladi sportisti ne treba da pokušaju. Naprotiv, treba da rade na sebi, vjeruju u svoje mogućnosti i iskoriste prilike koje im se ukažu. Odlazak u inostranstvo može biti važan korak u razvoju karijere, a kod kuće ih uvijek čeka mogućnost povratka.“
8. ŠTA BISTE SAVJETOVALI DJEVOJČICAMA KOJE DANAS POČINJU TRENIRATI ODBOJKU?
„Prije svega, savjetovala bih im da budu iskrene i realne prema sebi, da slušaju svog trenera i da svaku kritiku pokušaju prihvatiti na pozitivan način. Kritika ne mora biti nešto loše, već prilika da prepoznamo šta možemo popraviti i u čemu možemo napredovati. Važno je da budu uporne, disciplinovane i da ne očekuju da se uspjeh dogodi preko noći. Najvažnije je da vole ono što rade, jer upravo ta ljubav daje snagu da se nastavi i onda kada nije lako.“
9. DA LI BRČKO IMA DOVOLJNO POTENCIJALA DA PONOVO BUDE VELIKI ODBOJKAŠKI CENTAR?
„Brčko ima veliku odbojkašku tradiciju i mislim da mu nedostaje veoma malo da se ponovo vrati na tron. Moja koleginica Sandra Mitrović radi odličan posao i u nju nikada ne sumnjam. Ipak, potrebno je razumjeti da smjena generacija zahtijeva vrijeme i da se sve kockice moraju posložiti. Uz kvalitetan rad, strpljenje i podršku, vjerujem da Brčko može ponovo ostvariti zapažene rezultate i potvrditi da je grad odbojke.“
10. GDJE VIDITE SEBE I SVOJU KARIJERU ZA PET GODINA?
„U ovom poslu učite svakog dana i vjerujem da je napredak neminovan ako ste spremni da radite na sebi. Vidim sebe u daljem profesionalnom razvoju, a sigurno i u ulozi trenera, jer je taj posao usko povezan sa sportskim menadžmentom. Iskustvo sa igračima i razumijevanje njihovih potreba mogu biti velika prednost i u trenerskom radu. Poželite mi sreću, a ja je želim i vama!“
Arijana Okuka svojim primjerom pokazuje da sportska karijera ne mora završiti silaskom sa terena. Znanje, iskustvo i ljubav prema odbojci mogu postati temelj novog profesionalnog puta, posebno kada su u središtu rada ljudi i njihov razvoj.
Rubrika „Brzih 10“ portala Naše Brčko nastavlja da donosi priče o ljudima koji svojim radom, iskustvom i rezultatima doprinose sportskoj i društvenoj zajednici.
Pratite Naše Brčko i upoznajte ljude koji stoje iza zanimljivih životnih i profesionalnih priča.
