Mjesec je naš najbliži prirodni svemirski susjed i već hiljadama godina utiče na život na Zemlji. Međutim, ono što mnogi ne znaju jeste da se Mjesec polako udaljava od naše planete, i to približno 3,8 centimetara godišnje!
Ovaj proces naučnici prate pomoću posebnih laserskih mjerenja. Tokom misija Apolo, astronauti su na Mjesecu postavili reflektore koji i danas omogućavaju naučnicima da precizno mjere udaljenost između Zemlje i njenog prirodnog satelita.
Kako to funkcioniše? Naučnici šalju laserski impuls sa Zemlje prema reflektorima na Mjesecu, a zatim mjere koliko je vremena potrebno da se svjetlost vrati. Pošto se brzina svjetlosti veoma precizno zna, na osnovu vremena putovanja može se izračunati udaljenost.
Glavni razlog udaljavanja Mjeseca povezан je sa plimskim silama. Mjesečeva gravitacija izaziva plimu i oseku u okeanima, a zbog rotacije Zemlje plimska izbočenja ne nalaze se uvijek tačno ispod Mjeseca. Ta razlika omogućava prenos dijela Zemljine rotacione energije na Mjesečevu orbitu.
Kao posljedica toga, Mjesec postepeno prelazi na nešto udaljeniju orbitu, dok se Zemljina rotacija veoma polako usporava. Zbog toga su dani na Zemlji, u prosjeku tokom dugih geoloških perioda, postajali duži.
Ipak, nema razloga za zabrinutost. Ova promjena odvija se veoma sporo i ne predstavlja nikakvu neposrednu opasnost za našu planetu.
Kada bismo mogli da posmatramo ovaj proces tokom miliona godina, vidjeli bismo kako se udaljenost između Zemlje i Mjeseca postepeno povećava. U dalekoj prošlosti Mjesec je bio bliži Zemlji, a dani su bili kraći nego danas.
Ovaj primjer pokazuje da čak ni nebeska tijela koja nam djeluju potpuno nepromjenjivo nisu zaista nepokretna. Svemir se neprestano mijenja, čak i kada su te promjene toliko spore da ih tokom jednog ljudskog života jedva možemo primijetiti.
Jeste li znali da se Mjesec svake godine udaljava od Zemlje za približno 3,8 centimetara?
